LJETOPIS BARSKIH LJEKARA || DR ŽARKO IVANOVIĆ
Ljetopis barskih ljekara je dnevnik koji ćemo posvetiti svim ljekarima našeg lučkog grada koji su godinama davali doprinos razvoju medicine. Tragovi koje su ostavili, ne samo kao doktori, već i kao vrlo angažovani društveni radnici, ostaće upamćeni dugo. Ovim putem željeli smo im odati počast i zahvaliti im za sve što su učinili za Bar.
Prvi u nizu je dr Žarko Ivanović, specijalista – ginekolog jedan je od onih žitelja Bara koji je, svojim radom i znanjem oblikovao i usmjeravao ginekološko odeljenje, ali i cijelu barsku bolnicu na čijem je čelu bio dugi niz godina. Veliki doprinos dao je u liječenju bračnog steriliteta i operativnoj ginekologiji. Usavršavajući se u Kelnu uspio je da sve novije tehnike prenese i primjeni u “svojoj” barskoj bolnici. Nije dovoljno pomenuti njegov doprinos samo u medicini. U narodu prepoznat kao veliki humanista odlikovan je Nagradom oslobođenja Bara “24. novembar” i Ordenom zasluga za naroda sa srebrnim vijencem. O njemu dovoljno govori to da je prve noći nakon zemljotresa, pod šatorom i uz gasnu lampu, izvršio “carski rez” porodilji koja je bila u vrlo teškom stanju. Nakon 45 godina rada oprostio se od struke, ali struka od njega nije, pa se tako u barskoj bolnici i danas primjenjuju metode i savjeti koje je on usavršio i prenio mlađim generacijama.
1.Prva ste generacija barske Gimnazije, koja je, po svemu sudeći, izrodila mnoge eminentne stručnjake iz različitih oblasti. Kako je bilo odrastati u tom dobu?
– Bilo je to posleratno vrijeme, vrijeme komunizma i imam lijepe uspomene iz tog doba. Fino smo se družili, nismo se svađali ni tukli kao danas, jer smo svi bili jednaki.
2.Zašto ste se odlučili za medicinu?
-U mojoj kući nije bilo ljekara, ali sam već početkom gimnazije govorio da ću studirati medicinu. Već u tom periodu mi je to bila velika želja, jer sam oduvijek želio da pomažem ljudima u nevolji. I tako sam 1957. godine upisao medicinski fakultet u Beogradu. Bio sam sjajan student. Već na drugoj godini studija sam bio demonstrator mlađim studentima iz hemije. Diplomirao sam sa visokim prosjekom i u novinama je objavljeno da sam sa svoje 23 godine bio najmlađi apsolvent medicine.
3.Kakav je zdravstveni sistem bio nekad, konkretno što se tiče ginekologije, a kakav je danas? Koliko toga se promijenilo?
-Siguran sam da je zdravstvo tada bilo organizovanije nego danas. Radili smo više kolektivno i oko svakog težeg slučaja smo se konsultovali i zalagali zajedničkim snagama. Od početka mog rada do danas je uvedeno više novina u ginekologiji. Jedna je npr. poprečni carski rez, koji je u Crnoj Gori prvi put urađen u barskoj bolnici. Promijenilo se, nažalost, mnogo u samom ophođenju ljekara među sobom, kao i prema pacijentima.
4.Kako je bilo biti na čelu barske bolnice dugi niz godina? Da li ste se susretali sa nekim problemima?
– Bila mi je čast i zadovoljstvo da budem na čelu te ustanove, jer su odnosi u radu , kao i međuljudski odnosi tada bili mnogo bolji nego danas. Tada je bio bolje plaćen rad, naročito kad je bilo u pitanju prekovremeni rad.
5.Stručnim usavršavanjem u Njemačkoj uspjeli ste da sve moderne tehnike „donesete“ u barsku bolnicu. Koliko Vam je to pomoglo?
-Sva nova iskustva, koja bih sticao van Bara, sam donosio u „svoju” bolnicu. Kako prije, tako i dan danas, uvijek se iz inostranstva moglo donijeti nešto novo, što je svakako pomagalo u radu.
6.Da li su danas žene svjesnije važnosti preventivnih ginekoloških pregleda?
-Svjesnije jesu, jer se preko mnogih medija mogu dobiti informacije na svaku temu, ali ipak ne bih rekao da žene danas više idu kod ginekologa nego ranije.
7.Koja je formula uspješnosti u bavljenju medicinom?
-Ljubav prema profesiji i ljubav prema ljudima.
8.Koliko Vam je bilo teško da se nakon 45 godina rada odvojite od struke?
-Bilo mi je mnogo teško, ali sam svoju nostalgiju zakopao na svom imanju.
9.Da li biste izdvojili neke najljepše momente u svojoj karijeri?
-Jedan od najljepših trenutaka u mojoj karijeri je bio kada sam poslije zemljotresa, periodu u kojem sam bio maksimalno angažovan na poslu, bio nagrađen nagradom Opštine Bar i Ordenom rada sa srebrnim vijencem Jugoslavije.
10.Uspjeli ste da održite skladan brak više od pola vijeka i da podjednako budete uspješni u karijeri. Koji je Vaš „recept“?
-Tolerantnost i mirnoća u poslu i u privatnom poslu.
11.Šta biste poručili budućim mladim medicinarima?
– Poručio bih mladim kolegama da znanje ne drže samo za sebe, već da ga podijele sa drugima i da rade više na tome.
VUKČEVIĆ KSENIJA
